Anksioznost

Anksiozni poremećaji uz depresiju spadaju u najčešće psihičke poteškoće današnjice

Anksioznost je često prisutna pojava koju ljudi doživljavaju u različitim zahtjevnim situacijama, a služi pripremanju osobe na reakciju. Primjerice, javlja se kada moramo donijeti važnu odluku, pred javno izlaganje ili ispitne rokove, pred razgovor s novom nadređenom osobom i slično. Mala ili umjerena razina tjeskobe može pomoći osobi da se pripremi i lakše podnese izazovnu situaciju.

No, ako je njezina prisutnost iznad očekivane razine, ona može ukazivati na prisutnost određenog psihičkog poremećaja. Neki od pokazatelja su njezino učestalo javljanje u situacijama bez prisutne opasnosti ili njezina duga prisutnost nakon što je opasnost prestala biti ugrožavajuća. To može ometati svakodnevno funkcioniranje te dovoditi do problema u školskom, poslovnom, socijalnom i obiteljskom okruženju.

Je li svaka tjeskoba patološka?

Osjećaj tjeskobe nije uvijek problematičan, baš suprotno. Ona ima adaptivnu ulogu i važna je za pripremu i prilagodbu u novim ili opasnim situacijama. Može se pojaviti i pri pozitivnim promjenama kao što je, na primjer, dobivanje novog posla. U danima prije početka rada, osoba se može osjećati sretno što je dobila posao koji je željela, ali isto tako može biti i zabrinuta i napeta jer nije posve sigurna kako će se snaći i što je sve očekuje. Zdrava doza tjeskobe u ovakvim trenutcima može biti od pomoći jer mobilizira spremnost za suočavanje s izazovom.

Ipak, razina tjeskobe ponekad može biti toliko visoka da otežava svakodnevni život i funkcioniranje, a može se javljati i u situacijama kada nema nikakvog prepoznatljivog uzroka ili izazova koji bi ju mogao potaknuti. U takvim slučajevima može biti riječ o prisutnosti nekog od poremećaja anksioznosti.

Razlika od straha

Strah i anksioznost često se javljaju zajedno te se manifestiraju na sličan način, ali među njima postoje neke ključne razlike. Strah se javlja u situaciji stvarne ili potencijalno opasne i prijeteće situacije. Iako se radi o neugodnoj emociji, ona ima adaptivnu ulogu jer pokreće niz fizioloških reakcija koje osobu pripremaju da se suoči s predmetom straha ili izbjegne opasnost. Dakle, pomaže nam da brzo odgovorimo na opasnu situaciju i ima zaštitnu funkciju za čovjeka.

U slučaju tjeskobe, osoba se ne nalazi u prijetećoj situaciji već razmišlja o mogućnosti da doživi opasnu situaciju. Dakle, kod straha se radi o prijetnji u sadašnjosti, a kod tjeskobe o potencijalnoj prijetnji u budućnosti. Kod straha postoji realna prijetnja koja dolazi iz okoline, za razliku od tjeskobe, kod koje prijetnja dolazi iznutra te je objekt nepoznat. Osim toga, za strah je karakteristično da traje kratko i akutnog je tijeka, što znači da kada prijetnja prođe, osjećaja straha ubrzo nestaje i tjelesne funkcije se vraćaju u normalu.

Sažetak osnovnih razlika:

STRAH

• prijetnja dolazi iz okoline
• osjećaj u sadašnjisti
• realan predmet straha ili prijetnja
• kratko trajanje

TJESKOBA

• dolazi iznutra
• osjećaj vezan za budućnost
• razmišljanje o budućoj situaciji
• produženo trajanje

Glavni simptomi

Simptomi tjeskobe razlikuju se s obzirom na intenzitet, učestalost pojavljivanja i trajanje. Kod nekih osoba se anksioznost može izraziti kroz nekoliko blagih simptoma, dok drugi mogu imati brojne simptome visoko izraženog intenziteta.

Simptomi se mogu podijeliti u više skupina:

1. Kognitivni simptomi

Napetost, negativna razmišljanja o sebi i budućnosti, poteškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja te nemogućnost kontroliranja vlastitih misli,

2. Emocionalni simptomi

Prisutnost različitih strahova (od gubitka kontrole, od budućnosti), nervoza, napetost, neizvjesnost, osjećaj bespomoćnosti i beznađa, disocijacija te promjene raspoloženja.

3. Ponašajni simptomi

Izbjegavanje različitih situacija ili osoba koje izazivaju simptome, nemogućnost mirnog sjedenja, nemir i napetost, povlačenje iz društva, poteškoće u obavljaju svakodnevnih obaveza, razdražljivost, agorafobija, izrazita aktivnost ili pasivnost.

4. Tjelesni simptomi

Umor, vrtoglavica, poteškoće sa spavanjem, gastrointestinalni simptomi (bol u trbuhu, mučnina, povraćanje), respiratorni simptomi (osjećaj gušenja, ubrzano disanje), kardiovaskularni (bol u prsima, ubrzan puls, povišen tlak), glavobolja, mišićna napetost, tremor mišića, suhoća u ustima, znojenje i drugi.

Vrste

Generalizirani anksiozni poremećaj → pretjerana zabrinutost i tjeskobnost koje se javljaju veći dio dana te značajno ometaju svakodnevno normalno funkcioniranje.

Karakteristični simptomi su:

• Nemir, napetost
• Slaba koncentracija
• Napetost mišića
• Poteškoće spavanja
• Razdražljivost

Socijalna anksioznost → osjećaj straha ili tjeskobe u prisutnosti drugih ljudi, točnije u situaciji kada su izloženi mogućoj procjeni od strane drugih, primjerice tijekom javnog izlaganja, socijalnih interakcija (razgovor, upoznavanje) ili obavljanja nekih aktivnosti (npr. tijekom jedenja).

Karakteristično je i izbjegavanje ili teško podnošenje socijalnih situacija što često značajno otežava funkcioniranje u raznim područjima kao što je posao, obrazovanje, društveni život i slično. 

Panični poremećaj → iznenadan i neočekivan napad straha visokog intenziteta koji se može javiti u potpuno neočekivanoj i opuštenoj situaciji. Nakon barem jednog doživljenog napada panike, za ljude je karakteristično često razmišljanje i briga o mogućem ponavljanju situacije, a često se javljaju i promjene u ponašanju kao što je primjerice izbjegavanje nekih situacija u kojima bi se napad mogao ponoviti.

Simptomi koji se javljaju kod napadaja panike:

• Ubrzan puls, lupanje srca
• Osjećaj gušenja, bol u prsima, nedostatak zraka
• Mučnina
• Vrtoglavica
• Navale topline/hladnoće, parestezije (umrtvljenost ili bockanje)
• Strah od smrti, strah od gubitka kontrole
• Drhtanje
• Znojenje

Specifična fobija → strah od neke specifične situacije ili objekta, javlja se kada je objekt prisutan ili zamišljen te dovodi do visoke tjeskobe i pokušaja izbjegavanja objekta straha.

Poznati primjeri:

• fobije od životinja (npr. zmije, pauci, psi);
• fobije od specifičnih situacija (npr. letenje avionom, vožnja u liftu);
• fobije od krvi, ozljeda, medicinskih zahvata (npr. igle, operacija, anestezija);
• fobije od prirodne okoline (npr. visina, dubina);
• ostale fobije (npr. klaunovi, padanje).

Agorafobija → osjećaj straha ili tjeskobe koji se javlja u situacijama kao što je vožnja u javnom prijevozu, izlazak iz kuće bez drugih ljudi, stajanje u redu ili gužvi, odlazak u zatvorene (npr. trgovine, kina) ili otvorene prostore (npr. parkirališta, tržnice). Osoba nastoji izbjeći takve situacije ili ih teško podnosi te osjećaji koji se javljaju nisu razmjerni stvarnoj opasnosti.

Separacijski anksiozni poremećaj → pretjeran strah koji se javlja pri separaciji od osoba kojima je dijete privrženo. Može se manifestirati na razne načine kao što su noćne more vezane uz separaciju, odbijanje izlaska iz kuće zbog straha od odvajanja, zabrinutost da se važnim osobama nešto ne dogodi, pritužbe na razne bolove (glavobolja, mučnina i slično) kada se javi ili očekuje separacija od važne osobe.

Selektivni mutizam → nemogućnost govora u određenim specifičnim situacijama iako osoba nema komunikacijskih smetnji te poznaje jezik komunikacije. Traje barem mjesec dana, često prisutno kod djece koja kod kuće komuniciraju, ali primjerice u školi ne govore ni ne odgovaraju kad se to od njih očekuje.

Uzroci

Još nije u potpunosti jasno zašto se ovakve poteškoće javljaju, odnosno koji su njihovi uzroci. Kod psihičkih poremećaja najčešće ne postoji jedan uzrok već se radi o kombinaciji različitih faktora.

Biološki uzroci

U biološkom smislu, pretpostavlja se da genetski faktori mogu u određenoj mjeri djelovati na tendenciju osobe da se osjeća anksiozno. Nalazi su također pokazali da, ako članovi obitelji pate od anksioznih poremećaja, veća je vjerojatnost da će i drugi članovi obitelji iskusiti isto. Osim nasljedne osnove, moguće objašnjenje za veću učestalost unutar obitelji jest socijalno učenje anksioznih odgovora od roditelja ili drugih članova obitelji.

Osim toga, neki anksiozni poremećaji mogu se objasniti i kemijskim disbalansom u mozgu odnosno disbalansom u lučenju neurotransmitera koji sudjeluju u prijenosu električnih impulsa u živčanom sustavu.

Okolinski uzroci

Osim prethodno navedenih potencijalnih uzroka, emocionalni stres i stresni događaji također mogu biti u pozadini anksioznih poteškoća. To primjerice mogu biti traume iz djetinjstva kao što je nasilje i zanemarivanje, smrt bliske osobe, doživljavanje napada ili svjedočenje nasilju i slično. Okolinski uzroci  smatraju se najčešćim razlogom pojave tjeskobe.

Dakle, može se raditi o traumatskim događajima, ali i velikim životnim promjenama kao što su razvodi, gubitak posla, preseljenje i slično. Što ne isključuje mogućnost da neke osoba mogu proći kroz velike životne promjene bez razvijanja simptoma anksioznosti.

U tom smislu važno je naglasiti da se ljudi razlikuju s obzirom na genetiku, osobine ličnosti, stilove suočavanja sa stresom, socijalnu podršku te svi navedeni faktori imaju ulogu u određivanju osjetljivosti odnosno otpornosti na stres.

Ostali uzroci

Mogući uzroci mogu biti i medicinske prirode. Na primjer, simptomi se mogu javiti kao posljedica korištenja različitih lijekova ili uz druge zdravstvene poteškoće kao što su problemi sa štitnjačom, srčane bolesti, respiratorne bolesti kao što je kronična opstruktivna plućna bolest, dijabetes, kronični bolovi i slično.

Još jedan mogući uzrok vezan je uz konzumaciju psihoaktivnih sredstava, odnosno poremećaji se mogu javiti kao posljedica konzumacije droge i alkohola. Isto tako, često se javljaju i tijekom odvikavanja od konzumacije psihoaktivnih sredstava.

Među svim navedenim mogućim uzrocima, ne postoji jednostavno objašnjenje o tome što je zapravo uzrok anksioznih poremećaja.

Rizični čimbenici razvoja anksioznih poremećaja su:

• stres ili trauma
• velike životne promjene
• osobine ličnosti (sramežljivost, neuroticizam)
• nisko samopoštovanje
• drugi psihički poremećaji i problemi mentalnog zdravlja u prošlosti
• konzumacija psihoaktivnih sredstava
• nasljedna komponentna
• ozbiljna oboljenja i kronična zdravstvena stanja
• spol

Prevalencija

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, preko 10% svjetske populacije pati od neke vrste psihičkog poremećaja. Vodeću ulogu imaju anksiozni i depresivni poremećaji. Prema podacima iz 2017. godine, procijenjeno je da od anksioznih poremećaja pati barem 284 milijuna ljudi, odnosno čak 3.8% svjetske populacije. Od anksioznih poremećaja češće pate žene nego muškarci, često su prisutni kod djece, ali je prevalencija najveća u mlađoj i srednjoj odrasloj dobi. Što se tiče životne prevalencije, pretpostavka je da čak 25% ljudi tijekom života doživi neku vrstu anksioznog poremećaja.

Tijekom pandemije Covid-19, samo u 2020. godini je na globalnoj razini došlo do porasta prevalencije anksioznih i depresivnih poremećaja od čak 25%. Porast je bio veći među ženama, kao i među mlađim osobama, posebno u skupini od 20 do 24 godine. Također, lokalno gledano, porast je bio najveći u područjima najviše pogođenima virusom i sa strogim ograničenjima aktivnosti i kretanja.

Posljedice

Moguće zdravstvene posljedice koje su povezane s dugotrajnom anksioznošću su:

• migrena
• depresija
• srčane bolesti
• povišen krvni tlak
• sindrom iritabilnog crijeva
• kronična opstruktivna plućna bolest
• slabljenje imunološkog sustava (veća podložnost bolestima)

Liječenje

Psihoterapija

U nastavku donosimo kratka pojašnjenja nekih od psihoterapijskih pravaca.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

Kognitivno-bihevioralni pravac pokazao se kao visoko učinkovito rješenje kod anksioznih poteškoća. Cilj ovog pravca je identificirati negativne misli i neučinkovite obrasce ponašanja te ih zamijeniti s realističnijim mislima i učinkovitijim ponašanjima i mehanizmima suočavanja. Primjer razlike u reakciji kod ljudi s obzirom na njihove misli:

Dobili ste zadatak da održite izlaganje ispred većeg broja ljudi.

MISAO

• Vježbati ću i uspješno obaviti zadatak.
• Sigurno ću nešto pogriješiti i osramotiti se ispred ljudi.

EMOCIJA

• samopouzdan, sigurna
• tjeskoba, strah, zabrinutost

PONAŠANJE

• Vježba i priprema izlaganje, uspješno obavlja zadatak
• Odgađa pripremu izlaganja, pokušava izbjeći zadatak

 

Kod KBT-a, cilj je smanjiti tjeskobu promjenom negativnih misaonih obrazaca, promjenom ponašanja koje dovodi do pogoršavanja poteškoća te usvajanjem tehnika relaksacije.

Terapija prihvaćanjem i posvećenošću (ACT)

Srodna kognitivno-bihevioralnoj terapiji, usmjerava se na sadašnjost, prihvaćanje svojih misli i osjećaja, bez dugog zadržavanja na njima ili borbe protiv njih. Cilj je smanjiti utjecaj nepovoljnih iskustava te poboljšati kvalitetu života pojedinca. Temelji se na redefiniranju iskustava, misli i neugodnih emocija iz nastalih teškoća.

Psihodinamska terapija

Jedan od prvih modernih terapijskih pravaca, usmjerava se na istraživanje uzroka poteškoća kroz osvještavanje vlastitih osjećaja i želja kojih osoba trenutno nije svjesna. Dakle, istražuju se uzroci tjeskobe, temeljna iskustva, ponavljajući obrasci ponašanja i obrambeni mehanizmi te osoba stječe uvid u svoje stanje i teškoće s kojima se susreće kako bi promijenila nepovoljne obrasce.

Osim navedenih terapijskih smjerova, postoje i brojni drugi učinkoviti terapijski pravci kao što je geštalt, realitetna terapija, transakcijska analiza, neuro-lingvistička terapija, logoterapija i druge.

Lijekovi

U tretmanu tjeskobnih poremećaja koriste se različiti lijekovi kao što su antidepresivi, anksiolitici, beta-blokatori, antipsihotici i slično.

Anksiolitici

Lijekovi brzog djelovanja koji imaju umirujuće i sedirajuće djelovanje, poznati su još pod kolokvijalnim nazivom „sredstva za smirenje“. Glavna im je prednost brzo djelovanje i dobra podnošljivost.

Antidepresivi

Učestalo se koriste kod tretiranja različitih poteškoća. Najčešće se radi o selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI) koji funkcioniraju na način da povećavaju razine serotonina u mozgu blokiranjem njegovog povratka u neurone. Ovakvoj vrsti lijekova potrebno je i do šest ili više tjedana da u potpunosti profunkcioniraju. Za razliku od anksiolitika, ne stvaraju ovisnost iako osoba može doživjeti neugodne simptome ako ih naglo prestane uzimati, dakle najvažnije je slijediti upute liječnika.

Beta-blokatori

Koriste se kod tretmana kardiovaskularnih bolesti (visok tlak, bol u prsima, poremećaji srčanog ritma i drugi), ali mogu biti korisni i kod anksioznih poremećaja. Iako se koriste rijetko, mogu pomoći kod ublažavanja fizioloških simptoma, posebice kardiovaskularnih tegoba koje se javljaju kao simptomi tjeskobe.

Antipsihotici

Pokazali su se uspješnima kod dugotrajnih i teških anksioznih poremećaja, posebice ako se radi o komorbiditetima s drugim poremećajima.

Pomoć u nošenju sa simptomima

Osim psihoterapije i lijekova, kao pomoć u nošenju s tjeskobom mogu pomoći promjene štetnih životnih navika i uvođenje adekvatnih zdravstvenih ponašanja.

Neki od njih su:

Bavljenje fizičkom aktivnošću

Tjelovježba pomaže u nošenju sa stresom, popravlja raspoloženje i važna je za održavanje dobrog zdravlja.

Zdrava prehrana

Osim važnosti za održavanje dobrog zdravlja, postoje i nalazi koji ukazuju na povezanost između prehrane i psihičkih poremećaja, ali nisu još u potpunosti istraženi.

Izbjegavanje alkohola i droga

Alkohol i psihoaktivne tvari mogu biti uzroci tjeskobe, a mogu i povećati postojeće simptome.

Prestanak pušenja

Mnogi se pri doživljaju napetosti ili zabrinutosti okreću upotrebi nikotina koji ima umirujuće djelovanje. No, treba imati na umu da je to djelovanje samo privremeno i kratkotrajno, nakon čega se simptomi počinju vraćati, a osobi se javlja želja za daljnjim pušenjem.

Prestanak ili smanjivanje konzumacije napitaka s kofeinom

Učestalo pijenje napitaka koje sadrže kofein (kava, energetski napitci i slično) u većim količinama može dovesti do simptoma nalik anksioznim. Samim time postoji vjerojatnost da će se kod osoba koje imaju anksiozne smetnje, simptomi konzumacijom kofeinskih napitaka pogoršati.

Dovoljna količina sna

S poteškoćama spavanja često se susreću osobe s anksioznim poremećajem. Osim traženja savjeta liječnika, u svrhu poboljšanja kvalitete i dužine sna mogu pomoći relaksacijske tehnike, izbjegavanje korištenja mobitela i sličnih uređaja prije spavanja, kontrola svjetla, temperature i zvuka u spavaćoj sobi.

Informiranje o poremećaju

U nošenju s poteškoćama, važno je konzultirati se sa stručnom osobom koja nam može pomoći da istražimo uzroke poteškoća, dobijemo sve potrebne informacije o liječenju i načinu nošenja s poteškoćama. Također, bližnje osobe su jednako važan izvor podrške.

Pridržavanje plana tretmana

Dosljedno držanje plana odnosi se na uzimanje lijekova prema uputama, redovito odlaženje na dogovorene terapijske susrete i ispunjavanje zadataka koje zadaje terapeut.

Otkrivanje triggera

Istraživanje i uočavanje situacija koje izazivaju stres i zabrinutost.

Socijalizacija

Izolacija i manjak socijalne podrške povezani su s višim razinama tjeskobe zbog čega je izrazito važno ne isključivati bliske osobe iz života.

Praćenje

Vođenje dnevnika, praćenje simptoma i situacija koje ih izazivaju može pomoći otkrivanju uzroka poteškoća i u pronalaženju rješenja za bolje nošenje sa svakodnevnim izazovima.

Tehnike relaksacije

Tehnike relaksacije kao što je pravilno disanje, progresivna mišićna relaksacija, autogeni trening, mindfulness meditacija, vizualizacija i slične metode relaksacije te nošenja sa stresom mogu pomoći u regulaciji i nošenju sa simptomima.

Ako se prepoznajete u prethodno opisanim stanjima i želite započeti put prema unaprjeđivanju vlastite kvalitete života, napravite prvi korak - zakažite termin.