Anksioznost

Anksioznost

Anksiozni poremećaji uz depresiju spadaju u najčešće psihičke poteškoće današnjice

Anksioznost je često prisutna emocija koju ljudi doživljavaju u različitim situacijama. Primjerice, javlja se kada se nalazimo u situaciji u kojoj moramo donijeti važnu odluku, pred javno izlaganje ili ispitne rokove, u radnom okruženju i slično. Često je prisutna i tijekom pozitivnih životnih promjena i događaja kao što je primjerice odlazak djeteta na fakultet ili preseljenje u novi dom te ima jako važnu funkciju jer priprema osobu na reakciju u zahtjevnim situacijama.

Mala ili umjerena razina tjeskobe može pomoći osobi da se pripremi i lakše podnese izazovnu situaciju. Ipak, ona može preći i u psihički poremećaj, odnosno može se početi učestalo javljati kada se osoba uopće ne nalazi u izazovnoj situaciji ili može trajati dugo nakon što je situacija već prošla te time ometati čovjekovo svakodnevno normalno funkcioniranje te dovoditi do problem u školskom, poslovnom, socijalnom i obiteljskom okruženju.

Je li svaka tjeskoba patološka?

Osjećaj tjeskobe nije uvijek problematičan, baš suprotno. Ona ima adaptivnu ulogu i važna je za pripremu i prilagodbu čovjeka u novim ili opasnim situacijama. Može se raditi čak i o pozitivnim promjenama kao što je na primjer dobivanje novog posla. U danima prije početka rada, osoba se može osjećati sretno što je dobila posao koji je željela, ali isto tako može biti i zabrinuta i napeta jer želi da sve prođe u najboljem redu i da se što prije prilagodi. Zdrava doza tjeskobe u ovakvim trenutcima čovjeku može pomoći jer mobilizira spremnost da se suoči s izazovom. Dakle, povremeno može biti korisna da nas motivira da se što bolje pripremimo za nove ili izazovne situacije. Ipak, razina tjeskobe ponekad može biti toliko visoka da otežava svakodnevni život i funkcioniranje, a može se javljati i u situacijama kada nema nikakvog prepoznatljivog uzroka ili izazova koji bi ju mogao potaknuti. U takvim slučajevima se vjerojatno radi o poremećaju.

Razlika od straha

Strah i anksioznost često se javljaju zajedno te se manifestiraju na sličan način, ali među njima postoje neke ključne razlike. Strah se javlja u situaciji stvarne ili potencijalno opasne i prijeteće situacije. Iako se radi o neugodnoj emociji, ona ima adaptivnu ulogu jer pokreće niz fizioloških reakcija koje osobu pripremaju da se suoči sa predmetom straha ili izbjegne opasnost. Dakle, pomaže nam da brzo odgovorimo na opasnu situaciju i ima zaštitnu funkciju za čovjeka.

U slučaju tjeskobe, osoba se ne nalazi u prijetećoj situaciji već razmišlja o mogućnosti da doživi opasnu situaciju. Dakle, kod straha se radi o prijetnji u sadašnjosti, a kod tjeskobe o potencijalnoj prijetnji u budućnosti.

Kod straha postoji realna prijetnja koja dolazi iz okoline, za razliku od tjeskobe kod koje prijetnja dolazi „iznutra“, te je objekt nepoznat. Osim toga, za strah je karakteristično da kratko traje i akutnog je tijeka, kada prijetnja prođe, osjećaja straha će ubrzo nestati i tjelesne funkcije će se vratiti u normalu.

Sažetak osnovnih razlika:

Strah

Tjeskoba

Prijetnja dolazi iz okoline

Dolazi „iznutra“

Osjećaj u sadašnjosti

Osjećaj vezan za budućnost

Realan predmet straha ili prijetnja

Razmišljanje o budućoj situaciji

Kratko trajanje

Produženo trajanje

 

Glavni simptomi

Simptomi tjeskobe razlikuju se s obzirom na intezitet, učestalost pojavljivanja i trajanje. Kod nekih osoba se anksioznost može javiti kroz samo nekoliko blagih simptoma, dok drugi mogu imati brojne simptome visoko izraženog inteziteta. Mogu se podijeliti u više skupina:

1.      Kognitivni simptomi

Napetost, negativna razmišljanja o sebi i budućnosti, poteškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja, nemogućnost kontroliranja vlastitih misli itd.

2.      Emocionalni simptomi

Prisutnost različitih strahova (od gubitka kontrole, od budućnosti), nervoza, napetost, neizvjesnost, osjećaj bespomoćnosti i beznađa, disocijacija, promjene raspoloženja itd.

3.      Ponašajni simptomi

Izbjegavanje različitih situacija ili osoba koje izazivaju simptome, nemogućnost mirnog sjedenja, nemir i napetost, povlačenje iz društva, poteškoće u obavljaju svakodnevnih obaveza, razdražljivost, agorafobija, izrazita aktivnost ili pasivnost itd.

4.      Tjelesni simptomi

Umor, vrtoglavica, poteškoće sa spavanjem, gastrointestinalni simptomi (bol u trbuhu, mučnina, povraćanje), respiratorni simptomi (osjećaj gušenja, ubrzano disanje), kardiovaskularni (bol u prsima, ubrzan puls, povišen tlak), glavobolja, mišićna napetost, tremor mišića, suhoća u ustima, znojenje itd.

Vrste

Generalizirani anksiozni poremećaj → pretjerana zabrinutost i tjeskobnost koje se javljaju veći dio dana te značajno ometaju svakodnevno normalno funkcioniranje.

Karakteristični simptomi su:

  • Nemir, napetost
  • Slaba koncentracija
  • Napetost mišića
  • Poteškoće spavanja
  • Razdražljivost

Socijalna anksioznost → osjećaj straha ili tjeskobe u prisutnosti drugih ljudi, točnije u situaciji kada su izloženi mogućoj procjeni od strane drugih, primjerice tijekom javnog izlaganja, socijalnih interakcija (razgovor, upoznavanje) ili obavljanja nekih aktivnosti (npr. tijekom jedenja)

Karakteristično je i izbjegavanje ili teško podnošenje socijalnih situacija što često značajno otežava funkcioniranje u raznim područjima kao što je posao, obrazovanje, društveni život i slično. 

Panični poremećaj → iznenadan i neočekivan napad straha visokog inteziteta koji se može javiti u potpuno neočekivanoj i opuštenoj situaciji. Nakon barem jednog doživljenog napada panike, za ljude je karakteristično često razmišljanje i briga o mogućem ponavljanju situacije, a često se javljaju i promjene u ponašanju kao što je primjerice izbjegavanje nekih situacija u kojima bi se napad mogao ponoviti.

Simptomi koji se javljaju kod napadaja panike:

  • Ubrzan puls, lupanje srca
  • Osjećaj gušenja, bol u prsima, nedostatak zraka
  • Mučnina
  • Vrtoglavica
  • Navale topline/hladnoće, parestezije (umrtvljenost ili bockanje)
  • Strah od smrti, strah od gubitka kontrole
  • Drhtanje
  • Znojenje

Specifična fobija → trajni strah od neke specifične situacije ili objekta, javlja se kada je objekt prisutan ili zamišljen te dovodi do visoke tjeskobe i pokušaja izbjegavanja objekta straha

Poznati primjeri:

  • fobije od životinja npr. zmije, pauci, psi;
  • fobije od specifičnih situacija npr. letenje avionom, vožnja u liftu;
  • fobije od krvi, ozljeda, medicinskih zahvata npr. igle, operacija, anestezija;
  • fobije od prirodne okoline npr. visina, voda;
  • ostale fobije npr. klaunovi, padanje.

Agorafobija → osjećaj straha ili tjeskobe koji se javlja u situacijama kao što je vožnja u javnom prijevozu, izlazak iz kuće bez drugih ljudi, stajanje u redu ili gužvi, odlazak u zatvorene (trgovine, kina…)ili otvorene prostore (parkirališta, tržnice…), osoba nastoji izbjeći takve situacije ili ih teško podnosi te osjećaji koji se javljaju nisu razmjerni stvarnoj opasnosti agorafobične situacije

Separacijski anksiozni poremećaj → pretjeran strah koji se javlja pri separaciji od osoba kojima je dijete privrženo, može se manifestirati na razne načine kao što su noćne more vezane uz separaciju, odbijanje izlaska iz kuće zbog straha od odvajanja, zabrinutost da se važnim osobama nešto ne dogodi, pritužbe na razne bolove (glavobolja, mučnina i slično) kada se javi ili očekuje separacija od važne osobe

Selektivni mutizam → nemogućnost govora u određenim specifičnim situacijama iako osoba nema komunikacijskih poremećaja ili ne poznaje jezik te traje barem mjesec dana, često prisutno kod djece koja kod kuće normalno komuniciraju, ali primjerice u školi ne govore ni ne odgovaraju kad se to od njih očekuje.

Uzroci

Još nije u potpunosti jasno zašto se ovakve poteškoće javljaju, odnosno koji su njezini uzroci. Kod psihičkih poremećaja najčešće ne postoji jedan uzrok već se radi o kombinaciji različitih faktora.

Biološki uzroci

U biološkom smislu, pretpostavlja se da genetski faktori mogu u određenoj mjeri djelovati na tendenciju osobe da se osjeća anksiozno. Nalazi su također pokazali da, ako članovi obitelji pate od anksioznih poremećaja, veća je vjerojatnost da će i drugi članovi obitelji iskusiti isto. Osim nasljedne osnove, moguće objašnjenje za veću učestalost unutar obitelji jest socijalno učenje anksioznih odgovora od roditelja ili drugih članova obitelji.

Osim toga, neki anksiozni poremećaji mogu se objasniti i kemijskim disbalansom u mozgu odnosno disbalansom u lučenju neurotransmitera koji sudjeluju u prijenosu električnih impulsa u živčanom sustavu.

Okolinski uzroci

Osim prethodno navedenih potencijalnih uzroka, emocionalni stres i stresni događaji također mogu biti u pozadini anksioznih poteškoća. To primjerice mogu biti traume iz djetinjstva kao što je nasilje i zanemarivanje, smrt bliske osobe, doživljavanje napada ili svjedočenje nasilju i slično. Okolinski uzroci  smatraju se najčešćim razlogom pojave tjeskobe.

Dakle, može se raditi o traumatskim događajima, ali i velikim životnim promjenama kao što su razvodi, gubitak posla, preseljenje i slično. Osoba može proći kroz velike promjene bez razvijanja simptoma tjeskobe, ali isto tako neki je ipak mogu razviti.

U tom smislu važno je naglasiti da se ljudi razlikuju s obzirom na genetiku, osobine ličnosti, stilove suočavanja sa stresom, socijalnu podršku te svi navedeni faktori imaju ulogu u određivanju osjetljivosti odnosno otpornosti na stres.

Ostali uzroci

Mogući uzroci mogu biti i medicinske prirode. Na primjer, simptomi se mogu javiti kao posljedica korištenja različitih lijekova ili uz druge zdravstvene poteškoće kao što su problemi sa štitnjačom, srčane bolesti, respiratorne bolesti kao što je kronična opstruktivna plućna bolest, dijabetes, kronični bolovi i slično.

Još jedan mogući uzrok vezan je uz konzumaciju psihoaktivnih sredstava, odnosno poremećaji se mogu javiti posljedica konzumacije droge i alkohola. Isto tako, često se javljaju i tijekom odvikavanja od konzumacije psihoaktivnih sredstava.

Među svim navedenim mogućim uzrocima, ne postoji jednostavno objašnjenje o tome što je zapravo uzrok anksioznih poremećaja.

Rizični čimbenici koji povećavaju vjerojatnost razvoja anksioznih poremećaja su:

  • Proživljavanje traumatskog iskustva
  • Stres
  • Velike životne promjene
  • Osobine ličnosti (sramežljivost, neuroticizam)
  • Nisko samopoštovanje
  • Drugi psihički poremećaji i problemi mentalnog zdravlja u prošlosti
  • Konzumacija psihoaktivnih sredstava
  • Pojavnost u obitelji
  • Ozbiljna oboljenja i kronična zdravstvena stanja
  • Spol

Prevalencija

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, preko 10% svjetske populacije pati od neke vrste psihičkog poremećaja. Vodeću ulogu imaju anksiozni i depresivni poremećaji. Prema podacima iz 2017. godine, procijenjeno je da od anksioznih poremećaja pati barem 284 milijuna ljudi odnosno čak 3.8% svjetske populacije. Od anksioznih poremećaja češće pate žene nego muškarci, često su prisutni kod djece, ali je prevalencija najveća u mladoj i srednjoj odrasloj dobi. Što se tiče životne prevalencije, pretpostavka je da čak 25% ljudi tijekom života doživi neku vrstu anksioznih poremećaja.

Tijekom pandemije Covid-19, samo u 2020. godini je na globalnoj razini došlo do porasta prevalencije anksioznih i depresivinih poremećaja od čak 25%. Porast je bio veći među ženama, kao i među mlađim osobama, posebno u skupini od 20 do 24 godine. Također, lokalno gledano, porast je bio najveći u područjima najviše pogođenima virusom i sa strogim ograničenjima aktivnosti i kretanja. Dakle, došlo je do znatnog povećanja broja osoba koje pate od anksioznih poremećaja.

Posljedice

Moguće zdravstvene posljedice koje su povezane sa dugotrajnom anksioznošću su:

  • Migrena
  • Depresija
  • Srčane bolesti
  • Povišen krvni tlak
  • Sindrom iritabilnog crijeva
  • Kronična opstruktivna plućna bolest
  • Slabljenje imunološkog sustava (veća podložnost bolestima)
Liječenje

Prethodno opisane poteškoće se mogu dovesti pod kontrolu ili umanjiti na različite načine, najčešće se radi o psihoterapiji ili lijekovima.

Psihoterapija

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

Kognitivno-bihevioralni pravac pokazao se kao visoko učinkovito rješenje kod anksioznih poteškoća. Cilj ovog pravca je identificirati negativne misli i neučinkovite obrasce ponašanja te ih zamijeniti sa realističnijim mislima i učinkovitijim ponašanjima i mehanizmima suočavanja.

Primjer razlike u reakciji kod ljudi s obzirom na njihove misli:

Dobili ste zadatak da održite izlaganje ispred većeg broja ljudi.

Misao

Emocija

Ponašanje

Vježbati ću i uspješno obaviti zadatak.

samopouzdan, siguran

Vježba i priprema izlaganje, uspješno obavlja zadatak.

Sigurno ću nešto pogriješiti i osramotiti se ispred ljudi.

tjeskoba, strah, zabrinutost

Odgađa pripremu izlaganja, pokušava izbjeći zadatak.

 

Kod KBT-a, cilj je smanjiti tjeskobu promjenom negativnih misaonih obrazaca, promjenom ponašanja koje dovodi do pogoršavanja poteškoća te usvajanjem tehnika relaksacije.

Terapija prihvaćanjem i posvećenošću (ACT)

Srodna kognitivno-bihevioralnoj terapiji, pomaže ljudima da se usmjere na sadašnjost, prihvate svoje misli i osjećaje, a ne zadržavaju se na njima ili se bore protiv njih. Cilj je smanjiti utjecaj teških iskustava te poboljšati kvalitetu života pojedinca. Dakle, temelji se na redefiniranju iskustava, misli i teških emocija iz problema u normalan dio života.

Psihodinamska terapija

Jedan od prvih modernih terapijskih pravaca, usmjerava se na istraživanje uzroka poteškoća kroz osvještavanje vlastitih osjećaja i želja kojih osoba trenutno nije svjesna. Dakle, istražuju se uzroci tjeskobe, temeljna iskustva, ponavljajući obrasci ponašanja i obrambeni mehanizmi  te osoba stječe uvid u svoje stanje i probleme što joj može pomoći da promijeni te obrasce.

Osim navedenih terapijskih smjerova, postoje i brojni drugi učinkoviti terapijski pravci kao što je geštalt, realitetna terapija, transakcijska analiza, neuro-lingvistička terapija, logoterapija itd.

Lijekovi

U tretmanu tjeskobnih poremećaja koriste se različiti lijekovi kao što su antidepresivi, anksiolitici beta-blokatori, antipsihotici i slično.

Anksiolitici

Lijekovi brzog djelovanja koji imaju umirujuće i sedirajuće djelovanje, poznati su još pod kolokvijalnim nazivom „sredstva za smirenje“. Glavna im je prednost brzo djelovanje i što su dobro podnošljivi. Ipak, kod uzimanja postoje i opasnosti. Na ovakve lijekove se brzo razvija tolerancija što znači da je ljudima s vremenom potrebna sve veća količina da bi dobili isti učinak. Isto tako, nakon samo 4-6 tjedana uzimanja, kod gotovo polovice pacijenata se javlja ovisnost, zbog čega je izrazito važno da se uzimaju točno prema naputcima liječnika.

Antidepresivi

Učestalo se koriste kod tretiranja različitih poteškoća. Najčešće se radi o selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI) koji funkcioniraju na način da povećavaju razine serotonina u mozgu blokiranjem njegovog povratka u neurone. Ovakvoj vrsti lijekova potrebno je i do 6 ili više tjedana da u potpunosti profunkcioniraju. Za razliku od anksiolitika, ne stvaraju ovisnost iako osoba može doživjeti neugodne simptome ako ih naglo prestane uzimati, dakle najvažnije je slijediti upute liječnika.

Beta-blokatori

Koriste se kod tretmana kardiovaskularnih bolesti (visok tlak, bol u prsima, poremećaji srčanog ritma itd.), ali mogu biti korisni i kod anksioznih poremećaja. Iako se koriste rijetko, mogu pomoći kod ublažavanja fizioloških simptoma, posebice kardiovaskularnih tegoba koje se javljaju kao simptomi tjeskobe.

Antipsihotici

Pokazali su se uspješnima kod dugotrajnih i teških anksioznih poremećaja, posebice ako se radi o komorbiditetima s drugim poremećajima.

Osim opisanih lijekova, povremeno se koriste i hipnotici, antikonvulzivi itd.

Pomoć u nošenju sa simptomima

Osim psihoterapije i lijekova, kao pomoć u nošenju sa tjeskobom mogu pomoći promjene štetnih životnih navika i uvođenje adekvatnih zdravstvenih ponašanja. Neki od njih su:

1.      Bavljenje fizičkom aktivnošću

Tjelovježba pomaže u nošenju sa stresom, popravlja raspoloženje i važna je za održavanje dobrog zdravlja.

2.      Zdrava prehrana

Osim važnosti za održavanje dobrog zdravlja, postoje i nalazi koji ukazuju na povezanost između prehrane i psihičkih poremećaja, ali moraju biti još istraženi.

3.      Izbjegavanje alkohola i droga

Alkohol i droge mogu biti uzroci tjeskobe, a mogu i povećati već postojeće simptome.

4.      Prestanak pušenja

Mnogu ljudi se okreću cigaretama, kada se osjećaju napeto ili zabrinuto jer nikotin ima umirujuće djelovanje. Ali, djelovanje je samo privremeno i kratkotrajno, nakon čega se simptomi počinju vraćati, a osobi se javlja želja za daljnjim pušenjem.

5.      Prestanak ili smanjivanje konzumacije napitaka s kofeinom

Učestalo pijenje napitaka koje sadrže kofein (kava, energetski napitci i slično) u većim količinama može dovesti do simptoma nalik anksioznim, dakle ako osoba pati od anksioznih poremećaja, simptomi se konzumacijom kave i sličnih napitaka mogu pogoršati.

6.      Dovoljna količina sna

Poteškoće sa spavanjem jedan su od učestalih problema od kojih pate osobe s anksioznim poremećajem. Poteškoće sa spavanjem mogu dovesti do tjeskobe, a tjeskoba može poremetiti spavanje. Osim traženja savjeta liječnika, u poboljšanju kvalitete i dužine sna mogu pomoći relaksacijske tehnike, izbjegavanje korištenja mobitela i sličnih uređaja prije spavanja, kontrola svjetla, temperature i zvuka u prostoru u spavaćoj sobi i slično

7.      Informiranje o poremećaju

U nošenju s poteškoćama, jako je važno konzultirati se sa stručnom osobom koja nam može pomoći da istražimo uzroke poteškoća, dobijemo sve potrebne informacije o liječenju i načinu nošenja s poteškoćama. Osim toga, bližnje osobe su također važan izvor podrške.

8.      Pridržavanje plana tretmana

Dosljedno držanje plana odnosi se na uzimanje lijekova prema uputama, redovito odlaženje na dogovorene terapijske susrete i ispunjavanje zadataka koje zadaje terapeut.

9.      Otkrivanje triggera

Istraživanje i uočavanje situacija koje  izazivaju stres i zabrinutost. Primjena naučenih tehnika radi boljeg nošenja sa svakodnevnim izazovima.

10.  Socijalizacija

Izolacija i izbjegavanje bližnjih odnosno manjak socijalne podrške povezani su sa višim razinama tjeskobe zbog čega je jako važno ne isključivati bliske osobe iz života.

11.  Praćenje

Vođenje dnevnika, praćenje simptoma i situacija koje ih izazivaju može pomoći otkrivanju uzroka poteškoća i u pronalaženju rješenja za bolje nošenje sa svakodnevnim izazovima.

12.  Tehnike relaksacije

Tehnike relaksacije kao što je pravilno disanje, progresivna mišićna relaksacija, autogeni trening, mindfulness meditacija, vizualizacija i slične metode relaksacije i nošenja sa stresom mogu pomoći u regulaciji i nošenju sa simptomima.

Ako se prepoznajete u prethodno opisanim stanjima i želite započeti put prema unaprjeđivanju vlastite kvalitete života, napravite prvi korak - zakažite termin.

Više članaka

»