Depresija

Jedna od najčešćih poteškoća današnjice, od koje pati 280 milijuna ljudi diljem svijeta

Depresija je jedna od najraširenijih bolesti današnjice. Ona nije samo prolazno stanje sniženog raspoloženja već ozbiljna bolest koja ne utječe samo na samu osobu, nego i njezinu okolinu. Predstavlja vodeći uzrok samoubojstva uz druge psihičke poremećaje kao što su ovisnosti, psihotični poremećaji, granični poremećaj ličnosti i drugi.

Ona nije znak slabosti, već ozbiljna bolest koja može pogoditi svakoga, a pretpostavlja se da tijekom života barem petina ljudi doživi jednu depresivnu epizodu.

Razlika od tuge/žalovanja

Tuga je emocija koja se javlja kada se suočavamo s različitim problemima, gubicima, razočaranjima i raznim teškoćama. Radi se o prirodnoj reakciji koja se javlja u različitim situacijama te ju doživljavaju svi ljudi. Često u takvim situacijama ljudi kažu da se osjećaju depresivno, ali se najčešće nije riječ o depresiji kao poremećaju, već o normalnoj i primjerenoj reakciji s obzirom na situaciju u kojoj se osoba nalazi.

Kod depresije se ne radi o prolaznoj i uobičajenoj pojavi, već o psihičkom poremećaju. Ona je puno više od sniženog raspoloženja te znatno narušava svakodnevno funkcioniranje. Kod depresivnog poremećaja osoba se ne suočava samo s tugom, već i s osjećajem bespomoćnosti, bezvrijednosti, uz često prisutne osjećaje iritabilnosti i ljutnje, poteškoće koncentracije te mogu biti prisutne i suicidalne misli i ideje, razmišljanja o kraju života, poteškoće spavanja, izolacija od ljudi, zanemarivanje svakodnevnih obaveza i potreba.

Uzroci i rizični čimbenici depresije

U sljedećim redcima opisani su neki od najčešćih pretpostavljenih uzroka i rizičnih čimbenika. Više je objašnjenja kako do nje dolazi i koji su njezini uzroci, ali niti jedan nije istaknut kao glavni i sigurni uzrok već se najčešće radi o kombinaciji više različitih čimbenika.

Genetski uzroci

Istraživanja su pokazala da depresivni poremećaji u određenoj mjeri mogu biti i genetski uvjetovani, odnosno da postoji nasljedna osnova. Ako bliski članovi obitelji pate od depresije, veći je rizik da će osoba tijekom života patiti od depresije.

Ali, čak i ako nema povijesti depresije u obitelji, to ne znači da je nemoguće oboljeti.

Kemijska neravnoteža

Neurotransmiteri su kemijske tvari koje prenose impulse između živčanih stanica, dakle služe komunikaciji između neurona. Neki od njih imaju ulogu u regulaciji raspoloženja, a to su serotonin, dopamin i noradrenalin. Smatra se da kod depresije postoji kemijska neravnoteža navedenih tvari u mozgu, stoga su i lijekovi koji se pripisuju usmjereni na mijenjanje razine kemijskih tvari u mozgu.

Ne postoje pouzdani testovi kojima bi se izmjerila razina navedenih tvari u mozgu te se dijagnoza depresije ne postavlja s obzirom na kemijsku neravnotežu, već na temelju procjene simptoma. Također, još nije jasno je li kemijska neravnoteža glavni uzrok depresije ili samo ima ulogu u njezinom razvoju. Važno je naglasiti da se radi o puno kompleksnijem poremećaju kojeg je teško objasniti samo putem jednostavne teze o disbalansu neurotransmitera.

Konzumacija psihoaktivnih sredstava

Iako psihoaktivna sredstva, kao što su alkohol i razne droge, najčešće kratkotrajno djeluju na način da se osoba osjeća bolje, one ostavljaju dugoročne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje osobe. Istraživanja su pokazala da oko 30% osoba koje pate od problema s ovisnošću također imaju i dijagnosticiranu depresiju. Osobe s depresivnim poremećajem često uzimaju opojna sredstva da bi se barem privremeno osjećali bolje, a zapravo se događa obrnuto. Uzimanjem različitih sredstava i pijenjem alkohola zapravo samo produbljuju svoj problem.

Kronične i druge bolesti

Kod osoba koje pate od različitih bolesti kao što su dijabetes, tumorska oboljenja, Parkinsonova bolest i druge, veći je rizik od pojave depresije. Pokazalo se da čak jedna trećina osoba koje pate od nekih kroničnih i drugih težih bolesti imaju simptome depresije. Život s teškom bolešću često iziskuje veliku prilagodbu, promjenu načina života te privikavanje na život sa svakodnevnom boli, što može dovesti do pojave depresije.

Životni događaji

Različiti životni događaji kao što su smrt bliske osobe, razvod, preseljenje, nasilje, bolest ili ozljeđivanje, gubitak posla, prekid veze, gubitak podrške, socijalna izolacija i slično mogu dovesti do razvoja ovog poremećaja. Procijenjeno je da se prva depresivna epizoda u 70 % slučajeva javlja nakon nekog stresnog životnog događaja. Takvi događaju predstavljaju rizičan faktor za pojavu depresije.

Ličnost

Neki od rizičnih faktora za razvoj depresije su visok neuroticizam/niska emocionalna stabilnost, nisko samopoštovanje, perfekcionizam, osjetljivost na kritiku, visoka samokritičnost te niska tolerancija na frustraciju. No, samo zato što se prepoznajete u nekim od navedenih osobina ne znači nužno da ćete se suočiti s ovim poremećajem, već samo da postoji veći rizik od njegovog razvoja.

Dodatni rizični faktori su:

Spol – žene češće obolijevaju od depresije od muškaraca.

Dob – prva depresivna epizoda najčešće se javlja u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi te je prevalencija depresije najviša u dobnoj skupini od 18 do 25 godina u usporedbi s drugima.

SES – nizak socioekonomski status također povećava rizik od razvoja depresije.

Simptomi

Simptomi depresije najčešće se javljaju postupno, a prvi znakovi mogu biti povlačenje, sniženo raspoloženje, razdražljivost, bezvoljnost i slično.

Simptomi koji ukazuju na depresivni poremećaj su:

gotovo svakodnevno depresivno raspoloženje
gubitak interesa i zanimacija te uživanja u istima
promjena težine (može biti povećanje ili smanjenje) poremećaj spavanja (nesanica ili hipersomnija)
osjećaj umora, smanjena razina energije
kognitivni simptomi (neodlučnost, poteškoće mišljenja, pažnje, pamćenja)
osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti
razmišljanja o smrti, suicidalna razmišljanja, pokušaj suicida, izrada specifičnog plana za suicid

Važno je naglasiti da ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi, ali oni koji jesu prisutni uzrokuju značajnu patnju i ometaju svakodnevno funkcioniranje u socijalnom, radnom, obiteljskom, akademskom ili drugim važnim područjima.

Kod dijagnosticiranja depresivnog poremećaja važno je i eliminirati druge moguće uzroke depresivnih simptoma kao što je uzimanje psihoaktivnih tvari ili prisutnost nekih neurološka stanja.

Oblici depresivnih poremećaja

Unipolarna vs. Bipolarna

Poremećaji raspoloženja u kojima se javi barem jedna manična ili hipomanična epizoda su bipolarni poremećaji, a oni kod kojih se javlja samo depresivna epizoda su unipolarni poremećaji.

Endogena vs. Reaktivna

Endogeni poremećaji su oni za koje se smatra da su biološkog porijekla, odnosno oni koji se temelje primjerice na nasljednoj osnovi ili na temelju kemijske neravnoteže, dok su reaktivni oni koji nastaju kao reakcija na situaciju ili događaje.

Psihotična vs. Nepsihotična

Kod psihotičnih poremećaja prisutne su sumanute misli i halucinacije.

Primarna vs. Sekundarna

Primarna depresija se, kao što joj samo ime govori, razvija prva, ne zbog postojanja nekog drugog psihijatrijskog poremećaja, kao što je slučaj kod sekundarne depresije, koja se javlja kao dio drugog poremećaja ili zdravstvenog stanja. Stanje kod kojeg je jedno ili više zdravstvenih stanja prisutno uz primarno naziva se komorbiditet.

Veliki depresivni poremećaj (unipolarni depresivni poremećaj)

Pojam depresije najčešće se odnosi na veliki depresivni poremećaj kojeg karakterizira sniženo raspoloženje i gubitak interesa i uživanja u aktivnostima veći dio dana gotovo svaki dan. Osim toga, može ga karakterizirati i promjena tjelesne težine (povećanje ili smanjenje), promjena navika spavanja (nesanica ili hipersomnija), psihomotorni nemir ili usporenost, umor, smanjena razina energije, osjećaj pretjerane krivnje, osjećaj bezvrijednosti i beznađa, teškoće u koncentraciji i pažnji, neodlučnost, smanjena sposobnost mišljenja, a mogu biti prisutna i razmišljanja o smrti (suicidalne misli, suicidalna komunikacija), postojanje suicidalnog plana ili pokušaji suicida.

Distimija (perzistentni depresivni poremećaj)

Karakterizira ga sniženo raspoloženje prisutno veći dio dana gotovo svakodnevno najmanje 2 godine. Uz to mogu biti prisutni i drugi simptomi kao što je umor, nesanica ili pretjerano spavanje, prejedanje ili slab apetit, beznađe, nisko samopoštovanje i drugi.

Depresivni poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima

Značajne trajne smetnje raspoloženja pri čemu dominira depresivno raspoloženje i gubitak interesa te se ne mogu objasniti drugim depresivnim poremećajima, uzimanjem psihoaktivnih tvari ili sindromom sustezanja (apstinencijska kriza), ali postoje dokazi da su se simptomi javili tijekom ili nakon uzimanja psihoaktivnih tvari ili lijekova. Dakle, u situaciji kada dominira sniženo raspoloženje i gubitak interesa i uživanja u aktivnostima koje je povezano sa uzimanjem tvari, radi se o depresivnom poremećaju prouzročenom psihoaktivnim tvarima.

Depresivni poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja

Glavno obilježje ovog poremećaja je trajno depresivno raspoloženje i smanjenje interesa i uživanja u aktivnostima koje je posljedica drugog zdravstvenog stanja te uzrokuje značajnu patnju u svakodnevnom funkcioniranju.

Nespecificirani depresivni poremećaj

Kod nespecificiranog depresivnog poremećaja, javljaju se simptomi karakteristični za depresivni poremećaj koji uzrokuju patnju u važnim područjima funkcioniranja, ali nisu zadovoljeni kriteriji za niti jedan od poremećaja raspoloženja.

Suicid

Oko 700 000 ljudi godišnje počini suicid, a broj pokušaja na godišnjoj razini je puno veći. Žene češće pokušaju suicid, ali pokušaji samoubojstva kod muškaraca češće završavaju smrću nego kod žena jer oni koriste smrtonosnije metode kao što je vješanje ili vatreno oružje, dok su žene sklonije korištenju drugačijih metoda kao što je predoziranje tabletama.

Ipak, svaki pokušaj može završiti smrtnim ishodom i niti jedan se ne smije shvatiti bezazleno jer je najbolji prediktor samoubojstva prethodni pokušaj počinjenja suicida.

Osim prethodnih pokušaja, svaku prijetnju treba shvatiti ozbiljno. Često postoje zablude da osobe koje govore da će počiniti samoubojstvo samo traže pažnju i to ne bi nikada zapravo učinile. Ovakvi stavovi su u potpunosti pogrešni, većina ljudi koji počine samoubojstvo su već prethodno svoj čin najavili ili pokazali znakove za uzbunu. Znakovi koji mogu upućivati na suicidalnost su česti razgovori o tome, samoozljeđivanje, osjećaj krivnje i bespomoćnosti, poklanjanje važnih stvari i neobično pozdravljanje sa drugima, povlačenje i smanjeno zanimanje za svakodnevne aktivnosti.

Također, još jedna zabluda je da razgovor o samoubojstvu osobi može biti poticaj da se ubije. Razgovaranjem sa suicidalnom osobom pokazujemo da nam je stalo i da želimo biti uz nju i saslušati ju koliko god teme bile teške. Kao što je već rečeno, većina osoba pokazuje znakove prije počinjenja, ignoriranjem tih znakova i najavea samoubojstva zapravo radimo goru stvar od izbjegavanja razgovora o tome. Koliko god se razgovor činio neugodan i težak, važno je pokazati osobi da nam je stalo i da joj želimo pružiti podršku i pomoć.

Komorbiditet

Uz depresiju se često javljaju poremećaji vezani uz uzimanje psihoaktivnih tvari, anoreksija i bulimija, granični poremećaj ličnosti, anksiozni poremećaji kao što je panični poremećaj ili opsesivno-kompulzivni poremećaj. Može se javiti kao primarni poremećaj, primjerice osobe s depresivnim poremećajem mogu početi s uzimanjem psihoaktivnih sredstava da bi smanjile simptome, ili obrnuto, može se javiti i kao posljedica njihovog konzumiranja.

Osim psihičkih poteškoća, može se javiti i s drugim zdravstvenim teškoćama kao što su neurodegenerativne bolesti (Parkinsonova bolest, multipla skleroza), karcinomi, dijabetes, plućne bolesti, infarkt miokarda i druge.

Istovremena pojava depresije i tjelesne bolesti povezana je sa smanjenom kvalitetom života, otežanim funkcioniranjem, većim morbiditetom i mortalitetom.

Učestalost

Prema podacima WHO-a, pretpostavlja se da oko 280 milijuna ljudi diljem svijeta pati od depresije, odnosno oko 3,8% svjetske populacije. Unatoč činjenici da postoje učinkoviti načini liječenja depresije, preko 75% ljudi u zemljama nižeg i srednjeg ekonomskog standarda ne dobiju nikakav tretman. Razlozi u pozadini te pojave su različiti, a najčešći su nedostatak resursa, nedostatak obučenih stručnjaka mentalnog zdravlja i socijalna stigma koja prati mentalne poremećaje.

Na godišnjoj razini, preko 700 000 ljudi počini suicid te je on u populaciji od 15 do 29 godina 4. najčešći uzrok smrti. U Hrvatskoj je broj suicida padao od 1999. godine, ali je brojka i dalje veća od europskog prosjeka za sve dobi ukupno i za stariju dob (65+). Stopa uspješno počinjenih samoubojstava veća je kod muškaraca nego kod žena jer muškarci češće koriste radikalne načine počinjenja samoubojstva.

Depresija i pandemija

Ulaskom svijeta u pandemiju koronavirusa u proljeće 2020. godine, došlo je do porasta osoba koje se bore sa anksioznim i depresivnim simptomima, posebno među mladima kojima suočavanje s izazovnim situacijama može biti otežano zbog manjka životnog iskustva. Također, rizičnije su osobe ženskog spola koje se općenito češće nose s anksioznosti, depresijom i drugim internaliziranim poremećajima, dok se osobe muškog spola češće suočavaju s eksternaliziranim poremećajima, odnosno poremećajima u ponašanju. Rizik je veći kod osoba koje su već prije pandemije susrele s poteškoćama mentalnog zdravlja. Rizik od razvoja mentalnih poremećaja je veći i kod osoba koje imaju slabiju socijalnu podršku, kao i skupina koje su i prije pandemije bile na neki način izolirane od ostatka društva.

Liječenje

Kao što je već prethodno opisano, velik broj ljudi ne potraži ili nema mogućnost dobivanja adekvatne pomoći. Najčešći oblik liječenja poremećaja raspoloženja uključuje primjenu psihofarmaka i psihoterapije.

Lijekovi

Antidepresivi

Najčešće korišteni lijekovi u tretiranju depresije su antidepresivi. Osim za depresiju, koriste se i u liječenju anksioznih poremećaja. Postoje različite vrste, a najpoznatiji su SSRI (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) koji funkcioniraju na način da usporavaju reapsorpciju neurotransmitera serotonina za kojeg se pretpostavlja da je važan u regulaciji raspoloženja. Osim njih, postoje i neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina koji blokiraju reapsorpciju serotonina, dopamina i noradrenalina, neselektivni inhibitori monoaminooksidaze, koja je zadužena za razgradnju neurotransmitera, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina i noradrenalina, triciklički antidepresivi i drugi.

Psihoterapija

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT se usmjerava na mijenjanje negativnih obrazaca misli koje doprinose održavanju depresije, kao i ponašanja koja djeluju na raspoloženje. Pojednostavljeno rečeno, ona pomaže pri otkrivanju i promjeni iskrivljene percepcije o sebi i svojoj okolini te uspostavljanju novih načina razmišljanja.

Psihodinamska terapija

Temelji se na pretpostavci da je osoba depresivna zbog nerazriješenih nesvjesnih konflikata koji najčešće proizlaze iz djetinjstva. Cilj ove terapije je da osoba kroz razgovor o iskustvima stekne bolje razumijevanje i načine suočavanja i nošenja.

Interpersonalna terapija

Oslanja se na pretpostavku da slaba socijalna podrška i interpersonalni konflikti doprinose depresivnosti. Naglasak je na trenutnim konfliktima, ulogama, nesuglasicama, brigama i željama opisanih u interpersonalnom kontekstu. Dakle, fokus je usmjeren na međuljudske odnose u životu osobe koja boluje od depresije.

Što poduzeti?

Depresija nije samo prolazno stanje sniženog raspoloženja i bezvoljnosti, već ozbiljan zdravstveni problem, ako prepoznajete neke od opisanih simptoma te vam uzrokuju teškoće i ometaju izvršavanje svakodnevnih obaveza, ne morate se nositi s time sami, uvijek možete potražite pomoć stručnih osoba.

Ako se susrećete sa suicidalnim mislima ili poznajete osobu koja je suicidalna, kontaktirajte Centar za krizna stanja i prevenciju suicida koji je otvoren 0-24 na broj 01 2376 470.